Nivoi estrogena koji su previsoki ili uzrokuju neravnotežu hormona mogu uzrokovati probleme. Visok nivo estrogena može poremetiti reproduktivne procese, uzrokovati neprijatne simptome i povećati rizik od određenih stanja.
Informacije o ulogama i vrednostima estrogena i progesterona možete pronaći u poglavlju „Hormoni i Vi na Ti, tekst „Hormonski Hollywood“), a vrednosti u poglavlju „Hormonska Tabela“.
Dominacija estrogena se definiše kao hormonska neravnoteža u kojoj se nivoi estrogena povećavaju u odnosu na nivoe progesterona u krvi.
Smatra se da su mnoga stanja povezana sa ili pogoršana dominacijom estrogena, uključujući rak dojke i materice, fibroide, endometriozu i sindrom policističnih jajnika.
Estron (E1) je glavna vrsta estrogena prisutna u telu nakon menopauze, a stvara se prvenstveno u masnom tkivu. Estradiol (E2) je najjači estrogen koji stvaraju jajnici i prisutan je u telu pre menopauze. Estriol (E3) je najslabiji estrogen, prisutan u organizam prvenstveno tokom trudnoće.
Telo ima dva glavna receptora za koje se estrogen vezuje: alfa receptore koji promovišu rast ćelija i beta receptore koji inhibiraju rast ćelija. Svaka vrsta estrogena se vezuje sa različitim afinitetom za ove receptore, što rezultira ili proliferacijom ćelije ili ćelijskom inhibicijom.
Osim direktnog delovanja estrogena na telo, važni su i njegovi metaboliti.
Estrogen se razlaže na dva metabolita, na 2-hidroksiestron i na 16-hidroksiestron. Svaki od ovih metabolita ima različite funkcije u telu. 2-hidroksiestron ima višestruke zdravstvene prednosti, jer deluje na blokiranju jačih estrogena koji podstiču proliferaciju ćelija i mogući rast karcinoma.
Suprotno tome, 16-hidroksiestron povećava proliferaciju ćelija. Viši nivoi 16-hidroksiestrona povezani su sa upalom, viškom omega-6 masnih kiselina, gojaznošću, hipotireozom i toksičnošću pesticida.
Mala količina estrogena se metaboliše u 4-hidroksiestron, za koji se smatra da podstiče razvoj karcinoma, tako što oštećuje DNK.
Iz ovih razloga, zdrava ravnoteža estrogena koja pogoduje proizvodnji 2-hidroksiestrona je važna za zdravlje žena. Žene s povećanim rizikom od stanja osetljivih na estrogen i sa simptomima koji ukazuju na dominaciju estrogena treba savetovati o promenama koje promovišu zdrav način života.
Zdrav način života koji omogućava normalnu težinu pomaže u smanjenju rizika od insulinske rezistencije zbog metaboličkog sindroma. Insulinska rezistencija dovodi do povećanja nivoa estrogena – i povećanjem aktivnosti aromataze, što rezultira konverzijom testosterona u estrogen, i smanjenjem globulina koji vezuje polne hormone, a rezultat je verža količina estrogena koji slobodno cirkuliše.
Insulinska rezistencija takođe uzrokuje povećanu proizvodnju inflamatornih medijatora, što verovatno doprinosi stanjima osjetljivim na estrogen, uključujući fibroide. Iz ovih razloga, redovna fizička aktivnost i suplementi sa anti-zapaljenskim delovanjem se često koriste u lečenju stanja u kojima dominira estrogen.
Životne navike takođe utiču na izlučivanje estrogena. Žene koje se hrane vegetarijanskom ishranom imaju trostruko povećanje izlučivanja estrogena putem fecesa i imaju niže nivoe estrogena u serumu za 15%-20%.
Intestinalna disbioza, ili neravnoteža crevne mikroflore, takođe može doprineti dominaciji estrogena. Prekomerni rast određenih crevnih bakterija povećava nivoe enzima beta-glukuronidaza, koji cepa estrogen od glukuronske kiseline, sprečavajući njeno izlučivanje i omogućavajući reapsorpciju.
Ishrana i crevna mikroflora utiču na apsorpciju estrogena i njegovu enterohepatičku recirkulaciju. Lekar mora obratiti pažnju na zdravlje creva i crevne flore kod simptoma estrogenske dominacije.
Stres takođe može uticati na ravnotežu nivoa hormona u telu. Kortizol, hormon stresa, napravljen je od prekursora koji uključuju progesteron. Uz sve veću potrebu za proizvodnjom kortizola zbog visokog stresa, nivoi progesterona mogu se smanjiti,što dovodi do narušavanja ravnoteže estrogena.
Konzumirajte hranu bogatu omega-3 masnim kiselinama iz ribe i lanenog semena. Uzmite u obzir anti-zapaljenske biljne pripravke kao što su đumbir (Zingiber officinale) i kurkuma (Curcuma longa), uz dodatak omega-3 – 1.000-2.000 mg EPA (eikozapentaenske kiseline) i DHA (dokozaheksaenske kiseline) dnevno u slučaju nedovoljne ishrane.